Na temelju članka 73. i članka 9. Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti (»Narodne novine«, br. 28/10) uz prethodno pribavljenu suglasnost ministra zdravlja, ravnatelj Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost donosi

PRAVILNIK O PRAĆENJU STANJA RADIOAKTIVNOSTI U OKOLIŠU

(„Narodne novine“, broj 121/13)

Opće odredbe

Članak 1.
Ovim Pravilnikom utvrđuju se uvjeti, načini, mjesta i rokovi sustavnog ispitivanja i praćenja vrste i aktivnosti radionuklida u zraku, tlu, moru, rijekama, jezerima, podzemnim vodama, krutim i tekućim oborinama, vodi za piće, hrani i predmetima opće uporabe, stambenim i radnim prostorijama, te praćenje stanja okoliša i posljedica stanja okoliša zbog rada objekta, popis radnih aktivnosti i uvjeti za obavljanje radnih aktivnosti.

Članak 2.
Ovim Pravilnikom se u pravni poredak Republike Hrvatske prenose članak 40. stavak 2. točke (a) do (d); članak 40. stavak 3.; članak 41. točka (b), članak 42.; članak 44. točka (b) i točka (c); članak 45., točka (a) do (d) Direktive Vijeća 96/29/Euratom od 13. svibnja 1996. o utvrđivanju osnovnih sigurnosnih normi za zaštitu zdravlja radnika i stanovništva od opasnosti od ionizirajućeg zračenja (SL L 159, 29. 6. 1996.).

Članak 3.
Pojedini izrazi u smislu ovoga Pravilnika imaju sljedeća značenja:
Bioindikatori su biljni ili životinjski organizmi koji iz okoliša nakupljaju radionuklide, odnosno spojeve od radiološkog interesa i ukazuju na njihovu izloženost.
Djelatnost jest djelatnost s izvorima ionizirajućeg zračenja, nuklearna djelatnost, djelatnost zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora, istrošenog nuklearnog goriva ili aktivnost koja se ne ubraja u djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja, a pri kojoj može doći do povećanja ozračenja radnika i stanovnika od prirodnih izvora ionizirajućeg zračenja osim spilja i toplica/lječilišta.
Ispuštanje je odobreno, kontrolirano i planirano ispuštanje radioaktivnih tvari u tekućem, plinovitom ili krutom stanju ili emitiranje ionizirajućeg zračenja iz određenog objekta u okoliš.
Korisnik objekta je pravna ili fizička osoba, tijelo državne uprave i drugo državno tijelo ili tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave koje za potrebe obavljanja djelatnosti koristi objekt.
Referentna skupina stanovništva je grupa pojedinaca čije je izlaganje ionizirajućem zračenju iz izvora ionizirajućeg zračenja uniformno i reprezentativno za one pojedince koji su najviše izloženi tom zračenju.
Nespecifične mjerne metode su metode pomoću kojih se određuje ukupna alfa, beta ili gama aktivnost u ispitivanom uzorku.
Nositelj odobrenja jest pravna ili fizička osoba, tijelo državne uprave ili tijelo lokalne i područne (regionalne) samouprave kojem je dano odobrenje i koji je odgovoran za obavljanje određene djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja ili nuklearne djelatnosti ili djelatnosti zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora ili istrošenog nuklearnog goriva.
Objekt je građevina ili niz građevina u kojima se obavljaju djelatnosti.
Okoliš je prirodno okruženje organizama, biljnih i životinjskih i njihovih zajednica uključivo i čovjeka, koje omogućuje njihovo postojanje i njihov daljnji razvoj: zrak, vode, tlo, zemljina kamena kora, energija te materijalna dobra i kulturna baština kao dio okruženja kojeg je stvorio čovjek.
Operator zrakoplova je poduzetnik koji operira ili namjerava operirati zrakoplovom.
Praćenje stanja okoliša je sustavno ispitivanje i praćenje vrste i aktivnosti radionuklida u okolišu, vodi za piće, hrani, hrani za životinje, predmetima opće uporabe, stambenim i radnim prostorijama te mjerenje ambijentalnog doznog ekvivalenta kako bi se utvrdile promjene u intenzitetu ili vrsti zračenja ili u koncentraciji radionuklida u okolišu s ciljem procjene ozračenja stanovništva.
Praćenje stanja okoliša objekta je mjerenje ambijentalnog doznog ekvivalenta te ispitivanje i praćenja vrste i aktivnosti radionuklida ispuštenih iz objekta. Praćenje stanja okoliša objekta provodi se analizom uzoraka uzetih s mjesta ispusta i/ili uzoraka iz okoliša objekta, odnosno mjerenjem ambijentalnog doznog ekvivalenta u okolišu objekta s ciljem procjene ozračenja stanovništva.
Prethodno utvrđivanje stanja okoliša objekta je utvrđivanje vrste i koncentracije aktivnosti radionuklida i puteva širenja radionuklida u okolišu te mjerenje ambijentalnog doznog ekvivalenta prije početka izgradnje objekta ili prije prenamjene objekta kako bi se mogao utvrditi utjecaj budućeg objekta na stanovništvo i okoliš.
Radne aktivnosti su ljudske aktivnosti koje se ne ubrajaju u djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja, a pri kojima može doći do povećanja ozračenja radnika i stanovnika od prirodnih izvora ionizirajućeg zračenja, a pobrojane su u Prilogu 3. koji je sastavni dio ovoga Pravilnika.
Rezidui je materijal koji nastaje u industrijskim sektorima u kojima se uslijed tehnoloških procesa povećava koncentracija prirodnih radionuklida, a navedeni su u točki B Priloga 3. koji je sastavni dio ovoga Pravilnika.
Specifična metoda za ispitivanje vrste i aktivnosti pojedinih radionuklida jest ispitivanje i mjerenje radionuklida koji su iz uzorka izdvojeni radiokemijskom ili nekom drugom metodom i potom mjereni brojačima umjerenim odgovarajućim etalonom za alfa, beta ili gama zračenje, odnosno odgovarajućim spektrometrima.
Uzorak je reprezentativni dio zraka, voda (mora, rijeka, jezera, podzemnih voda, oborina), tla, vode za piće, hrane, hrane za životinje, predmeta opće uporabe ili drugog materijala koji se uzima na određenom mjestu u okolišu. Uzorci mogu biti jednokratni, zbirni i sastavljeni. Jednokratni uzorak se uzima pojedinačno u određeno vrijeme. Zbirni uzorak se uzima u određenim vremenskim intervalima i spaja se u jedan uzorak. Sastavljeni uzorci su smjesa nekoliko pojedinačnih uzoraka uzetih u istom vremenu.
Završno utvđivanje stanja okoliša objekta je utvrđivanje vrste i aktivnosti radionuklida u okolišu objekta te mjerenje ekvivalentnog doznog ekvivalenta po prestanku rada objekta s ciljem procjene ozračenja stanovništva.
Građevni proizvod jest bilo koja stvar koja je neovisno o načinu proizvodnje i stupnju prerade namijenjena za trajnu ugradnju u građevinu.

Praćenje stanja okoliša

Članak 4.
(1) Praćenje stanja okoliša provodi se u svim dijelovima okoliša iz kojeg različitim putevima prijenosa radionuklida stanovništvo može biti ozračeno.
(2) Pri određivanju metodologije za uzimanje, pripremu i ispitivanje uzoraka primjenjuju se mjerila, tehničke norme i druge norme za osiguranje kvalitete proizvoda i usluga u skladu s posebnim propisom.
(3) Oprema i uređaji koji se koriste za ispitivanja uzoraka moraju biti umjereni u skladu s pozitivnim propisima.
(4) Rezultati ispitivanja praćenja stanja okoliša moraju biti vrednovani i pripremljeni na način da se mogu upotrijebiti za procjenu izloženosti stanovništva ionizirajućem zračenju iz okoliša, za izračun trenda izloženosti stanovništva od ionizirajućeg zračenja iz okoliša te za donošenje odluka o potrebi poduzimanja mjera zaštite od ionizirajućeg zračenja.
(5) U okviru praćenja stanja okoliša moraju se sakupiti i podaci potrebni za interpretaciju rezultata i procjenu ozračenja stanovništva (količina oborina, protok rijeka, količina distribuirane vode za piće i drugo).

Mjerne metode

Članak 5.
(1) Mjerenje koncentracije aktivnosti radionuklida u uzorcima iz okoliša provodi se gama spektrometrijskim mjerenjima visoke rezolucije, alfa i beta spektrometrijskim mjerenjima te specifičnim metodama za ispitivanje vrste i aktivnosti pojedinih radionuklida u skladu s metodama prema preporukama međunarodnih institucija.
(2) Merenje koncentracije aktivnosti radona u zraku i njegovih kratkoživućih potomaka provodi se nekom od sljedećih metoda: detektori nuklearnih tragova, ionizacijske komore, scintilacijske komore ili poluvodički detektori.
(3) Minimalni tehnički zahtjevi za mjernu opremu dani su u Prilogu 4. koji je sastavni dio ovoga Pravilnika.
(4) U slučaju izvanrednog događaja mogu se koristiti mjerne metode čija je razlučivost manja od onih navedenih u stavku 1. ovoga članka, niskorezolucijska gamaspektrometrija te nespecifične mjerne metode.

Mjerenje ambijentalnog doznog ekvivalenta

Članak 6.
(1) Ambijentalni dozni ekvivalent mjeri se na visini od 1 m iznad neobrađene travnate površine uređajima za neprekidno mjerenje brzine doze u zraku i/ili termoluminecentnim dozimetrima.
(2) Rezultati iz stavka 1. ovoga članka izražavaju se u mSv/h, odnosno preračunavaju se na razinu godišnje efektivne doze u mSv.

Praćenje vrste i aktivnosti radionuklida u zraku

Članak 7.
(1) Uzorci zraka sakupljaju se neprekidno prosisavanjem približno 30000 m3 zraka tijekom 24 sata preko specifičnih filtera poznate efikasnosti na visini od 1,5 m iznad ravne slobodne površine.
(2) Dnevni uzorci iz stavka 1. ovoga članka se spajaju u mjesečne, odnosno tromjesečne zbirne uzorke.
(3) Rezultati ispitivanja koncentracije aktivnosti radionuklida u uzorcima iz stavka 2. ovoga članka iskazuju se u Bqm-3 za svaku vrstu radionuklida.

Praćenje vrste i aktivnosti radionuklida u oborinama

Članak 8.
(1) Uzorci tekućih oborina uzimaju se kontinuirano preko lijevaka površine 1 m2 postavljenim na visini od 1 metar iznad ravne slobodne površine.
(2) Na mjestu uzimanja uzoraka iz stavka 1. ovoga članka mora se utvrditi količina oborina u skladu s dinamikom uzimanja uzoraka.
(3) Uzorci krutih oborina skupljaju se na vazelinskim pločama postavljenim na visini od 1 m iznad ravne slobodne površine.
(4) Dnevni uzorci iz stavka 1. ovoga članka spajaju se u mjesečni, odnosno tromjesečni zbirni uzorak.
(5) Rezultati ispitivanja koncentracije aktivnosti radionuklida u uzorcima iz stavka 1. ovoga članka iskazuju se u Bqm-3, za svaku vrstu radionuklida, a količina oborina se iskazuje u mm.
(6) Rezultati ispitivanja koncentracije aktivnosti radionuklida u uzorcima iz stavka 3. ovoga članka iskazuju se u Bqm-2 za svaku vrstu radionuklida.

Praćenje vrste i aktivnosti radionuklida u tlu

Članak 9.
(1) Uzorci tla uzimaju se na ravnoj, neobrađenoj površini. Uzorkovanje tla provodi se bušačem za uzimanje uzoraka tla u slojevima od 0-5, 5-10 i 10-15 cm.
(2) Uzorci iz stavka 1. ovoga članka spajaju se u sastavljeni uzorak za svaku dubinu.
(3) Rezultati ispitivanja koncentracije aktivnosti radionuklida u uzorcima iz stavka 1. ovoga članka iskazuju se u Bqkg-1 i Bqm-2 za svaku vrstu radionuklida.

Praćenje vrste i aktivnosti radionuklida u površinskim i termalnim vodama

Članak 10.
(1) Uzorci riječnih i jezerskih voda, morske vode te termalnih voda uzimaju se u volumenu u kojemu je moguće odrediti niske koncentracije aktivnosti radionuklida.
(2) Na mjestu uzimanja uzoraka riječnih voda mora se utvrditi prosječna brzina toka vode.
(3) Rezultati ispitivanja koncentracije aktivnosti radionuklida u uzorcima iz stavka 1. ovoga člaka iskazuju se u Bql-1 za svaku vrstu radionuklida.

Praćenje vrste i aktivnosti radionuklida u sedimentu

Članak 11.
(1) Uzorci riječnih i morskih sedimenata uzimaju se na mjestima i na način koji će najbolje ukazati na prisustvo radionuklida ispuštenih u okoliš uzevši u obzir vrstu radionuklida, puteve i način njihovog širenja u okolišu te brzinu protoka tekućica i /ili morskih struja.
(2) Rezultati ispitivanja koncentracije aktivnosti radionuklida u uzorcima iz stavka 1. ovoga članka iskazuju se u Bqkg-1 za svaku vrstu radionuklida.

Praćenje vrste i aktivnosti radionuklida u bioindikatorskim organizmima

Članak 12.
(1) Uzorci riječnih i morskih bioindikatorskih organizama, mobilnih i sesilnih, sakupljaju se na referentnom mjestu i/ili na lokaciji od interesa i spajaju u sastavljeni uzorak.
(2) Rezultati ispitivanja koncentracije aktivnosti radionuklida u uzorcima iz stavka 1. ovoga članka iskazuju se u Bqkg-1 mokre mase za svaku vrstu radionuklida.

Praćenje vrste i aktivnosti radionuklida u vodi za piće

Članak 13.
(1) Uzorci vode za piće uzimaju se na mjestu potrošnje vode za piće i iz spremnika za kišnicu.
(2) Rezultati ispitivanja koncentracije aktivnosti radionuklida u uzorcima iz stavka 1. ovoga članka iskazuju se u Bql-1 za svaku vrstu radionuklida.

Praćenje vrste i aktivnosti radionuklida u mlijeku

Članak 14.
(1) Uzorci mlijeka uzimaju se svakodnevno u mljekarama ili neposredno kod proizvođača i spajaju u zbirne mjesečne i tromjesečne uzorke.
(2) Rezultati ispitivanja koncentracije aktivnosti radionuklida u uzorcima iz stavka 1. ovoga članka iskazuju se u Bql-1 za svaku vrstu radionuklida.

Praćenje vrste i aktivnosti radionuklida u hrani

Članak 15.
(1) Uzorci hrane uzimaju se na tržnicama, u velikim trgovačkim centrima ili neposredno kod proizvođača.
(2) Pri izboru uzoraka hrane moraju se uzimati u obzir prehrambene navike stanovnika određene regije, kao i prehrambene navike ruralnog i gradskog stanovništva.
(3) Uzorci dječje hrane uzimaju se u ljekarnama i trgovačkim centrima.
(4) Uzorci cjelovitih obroka hrane sastoje se od predjela, juhe, glavnog jela, salate i slastica i uzimaju se u većim prehrambenim centrima/restoranima i dječjim vrtićima.
(5) Rezultati mjerenja koncentracije aktivnosti radionuklida u uzorcima hrane iskazuju se za čvrste uzorke u Bqkg-1, a za tekuće uzorke u Bql-1 za svaku vrstu radionuklida.
(6) Rezultati mjerenja vrste i aktivnosti radionuklida u uzorcima cjelovitih obroka izražavaju se u Bq/danu/osobi.

Ispitivanje vrste i aktivnosti radionuklida u hrani za životinje

Članak 16.
(1) Uzorci hrane za životinje (trave, lucerne, silaže, krmne smjese) sakupljaju se kod proizvođača ili distributera.
(2) Rezultati ispitivanja koncentracije aktivnost radionuklida u uzorcima iz stavka 1. ovoga članka iskazuju se u Bqkg-1 suhe tvari za svaku vrstu radionuklida.

Praćenje vrste i aktivnosti radionuklida u predmetima opće uporabe

Članak 17.
(1) Uzorci predmeta opće uporabe uzimaju se prema posebnim propisima koji reguliraju područje predmeta opće uporabe te prema potrebi, u slučaju sumnje ili dojave.
(2) Način uzimanja uzoraka i metode za obavljanje analize predmeta opće uporabe obavlja se u skladu s posebnim propisima koji reguliraju područje predmeta opće uporabe.
(3) Rezultati mjerenja ispitivanje koncentracije aktivnosti radionuklida u uzorcima iz stavka 1. ovoga članka izražavaju se u Bqkg-1 za svaku vrstu radionuklida.

Praćenje vrste i aktivnosti radionuklida u stambenim i radnim prostorima

Članak 18.
(1) U stambenim i radnim prostorima mjeri se koncentracija radona u zraku.
(2) Rezultati mjerenja iz stavka 1. ovoga članka izražavaju se u Bqm-3.
(3) Izračunava se efektivna doza koja potječe od radona i njegovih kratkoživućih potomaka.

Ovlašteni stručni tehnički servisi

Članak 19.
Ispitivanje i praćenje vrste i aktivnosti radionuklida u okolišu, vodi za piće, hrani, hrani za životinje, predmetima opće uporabe te stambenim i radnim prostorijama obavljaju stručni tehnički servisi koji imaju odgovarajuće ovlaštenje Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost dano u skladu s posebnim propisom.

Godišnji program praćenja stanja okoliša

Članak 20.
(1) Mjesta, učestalost uzimanja uzoraka i ispitivanje vrste i aktivnosti radionuklida te vrstu radionuklida koji se ispituju u uzorcima iz okoliša, vodi za piće, hrani, hrani za životinje i predmetima opće uporabe te stambenim i radnim prostorijama za svaku kalendarsku godinu utvrđuje godišnjim programom (dalje: Godišnji program) Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost.
(2) Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost za svaku kalendarsku godinu utvrđuje Godišnji program do 30. studenog tekuće godine za sljedeću godinu.

Izvješćivanje o rezultatima praćenja stanja radioaktivnosti
u okolišu

Članak 21.
(1) Ovlašteni stručni tehnički servis iz članka 19. ovoga Pravilnika o obavljenim poslovima iz Godišnjeg programa obvezan je voditi evidencije te Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnostu jednom godišnje (do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu) dostaviti izvješće (u daljnjem tekstu: Godišnje izvješće).
(2) Godišnje izvješće mora sadržavati:
1. uvod (pravna osnova, moguća odstupanja od programa uz obrazloženje),
2. tablični prikaz obavljenih poslova iz Godišnjeg programa,
3. popis i osnovne karakteristike korištene mjerne opreme te podatke o umjerenosti s naznakom za koja je mjerenja korištena,
4. opis korištene metode (način uzimanja i pripreme uzoraka i način mjerenja),
5. tablični prikaz rezultata ispitivanja u zasebnim cjelinama,
6. obrazloženje dobivenih rezultata ispitivanja s osvrtom na rezultate prijašnjih godina i prikazom trenda, procjenu njihove važnosti te posebna zapažanja,
7. sažetak stanja sa zaključkom i procjenom ozračenja stanovništva.
(3) Tablični prikaz iz stavka 2. točke 5. ovoga članka mora sadržavati datum uzimanja uzoraka i datum mjerenja, geografske koordinate lokacija na kojima su uzeti uzorci te ostale podatke koji omogućuju interpretaciju rezultata; izmjerne vrijednosti moraju biti preračunate na prosjek vremenskog razdoblja uzimanja uzoraka i na godišnji prosjek s navedenim mjernim jedinicama i procjenom cjelokupne pogreške rezultata.
(4) Rezultati spektrometrijskih ispitivanja moraju sadržavati koncentracije aktivnosti Godišnjim programom utvrđenih radionuklida.
(5) Godišnje izvješće mora biti u pisanom i elektronskom obliku. Format elektronskih zapisa određuje Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost.
(6) Ovlašteni stručni tehnički servis iz članka 19. ovoga Pravilnika može Državnom zavodu za radiološku i nuklearnu sigurnostu u Godišnjem izvješću uz obrazloženje predložiti promjene vezane uz praćenje stanja okoliša.

Izvanredno izvješćivanje o rezultatima praćenja stanja okoliša

Članak 22.
Ovlašteni stručni tehnički servis iz članka 19. ovoga Pravilnika neodgodivo izvješćuje u pisanom obliku inspektore za radiološku i nuklearnu sigurnost Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost ako za vrijeme provedbe praćenja stanja okoliša u dva uzastopna mjerenja ustanovi da izmjerene koncentracije aktivnosti za pojedini radionuklid prelaze dvostruke vrijednosti godišnjeg prosjeka proteklih godina, odnosno da brzina ambijentalnog doznog ekvivalenta prelazi 300 nSv/h.

Postupanje s izvješćima o praćenju stanja okoliša

Članak 23.
Godišnje izvješće čuva Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost 10 godina, nakon čega ga predaje u Državni arhiv Republike Hrvatske.

PRAĆENJE STANJA OKOLIŠA OBJEKTA

Prethodno utvrđivanje stanja okoliša objekta

Članak 24.
(1) Investitor koji namjerava graditi objekt ili postojeću građevinu ili niz građevina prenamijeniti u objekt, mora prethodno početku gradnje ili prenamjene osigurati provedbu prethodnog utvrđivanje stanja okoliša objekta.
(2) Rezultate provedbe prethodnog utvrđivanja stanja okoliša objekta investitor iz stavka 1. ovoga članka mora predati budućem korisniku objekta.
(3) Korisnik objekta obvezan je rezultate iz stavka 2. ovoga članka koristiti u izradi analize rizika koja se izrađuje u skladu s posebnim propisom.

Praćenje stanja okoliša objekta

Članak 25.
(1) Ukoliko se analizom rizika utvrdi da rad objekta može rezultirati ozračenjem referentne skupine stanovništva iznad 10 μSv u godini dana zbog ispuštanja umjetno stvorenih radionuklida, odnosno 0.3 mSv u godini dana zbog prirodnih radionuklida, budući korisnik objekta obvezan je izraditi Program praćenja stanja okoliša objekta u skladu s točkom A Priloga 1. koji je sastavni dio ovoga Pravilnika te osigurati provođenje praćenja stanja okoliša objekta u skladu s točkom B i točkom C Priloga 1. koji je sastavni dio ovoga Pravilnika.
(2) Budući korisnik objekta obvezan je svoj Program praćenja stanja okoliša objekta dostaviti Državnom zavodu za radiološku i nuklearnu sigurnost na odobrenje kojem prilaže analizu rizika iz članka 24. stavka 1. ovoga Pravilnika izrađenu u skladu s posebnim propisom.
(3) Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost će odobrenje Programa praćenja stanja okoliša objekta izdati u roku 90 dana od primitka urednog zahtjeva za odobrenje Programa praćenja stanja okoliša objekta ili će u tom roku izvijestiti podnositelja zahtjeva o potrebnim izmjenama i dopunama Programa praćenja stanja okoliša objekta.
(4) Korisnik objekta koji je obvezan osigurati provođenje praćenja stanja okoliša objekta obvezan je Program praćenja stanja okoliša objekta periodično revidirati.

Završno utvrđivanje stanja okoliša objekta

Članak 26.
(1) Korisnik objekta koji je obvezan provoditi praćenje stanja okoliša objekta obvezan je najkasnije 6 mjeseci prije prestanka korištenja objekta u pisanom obliku obavijestiti Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost o namjeri prestanka korištenja objekta.
(2) Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost može od pravne ili fizičke osobe, tijela državne uprave i drugog državnog tijela ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave koje je bilo korisnik objekta ili od vlasnika objekta zatražiti provedbu završnog utvrđivanja stanja okoliša objekta pri čemu utvrđuje opseg i trajanje istog.

Ovlašteni stručni tehnički servisi

Članak 27.
Prethodno utvrđivanje stanja okoliša objekta, praćenje stanja okoliša objekta i završno utvrđivanje stanja okoliša objekta provode stručni tehnički servisi koji imaju odgovarajuće ovlaštenje Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost dano u skladu s posebnim propisom.

Izvješćivanje o provedenom praćenju stanja okoliša objekta

Članak 28.
(1) Korisnik objekta koji je obvezan osigurati provođenje praćenja stanja okoliša objekta obvezan je Državnom zavodu za radiološku i nuklearnu sigurnostu dostaviti Godišnje izvješće o provedenom praćenju stanja okoliša objekta jednom godišnje do 31. ožujka tekuće godine za proteklu godinu.
(2) Godišnje izvješće iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati:
1. uvod (pravna osnova, moguća odstupanja od Programa praćenja stanja okoliša objekta uz obrazloženje),
2. tablični prikaz Programa praćenja stanja okoliša,
3. opis korištene metode (način uzimanja i pripreme uzoraka i način mjerenja),
4. popis i osnovne karakteristike korištene mjerne opreme te podatke o umjerenosti s naznakom za koja je mjerenja korištena,
5. tablični prikaz rezultata ispitivanja u zasebnim cjelinama u skladu sa strukturom Programa praćenja stanja okoliša objekta,
6. obrazloženje dobivenih rezultata ispitivanja s osvrtom na rezultate prijašnjih godina i prikazom trenda, procjene njihove važnosti te posebna zapažanja,
7. sažetak stanja sa zaključkom i procjenom ozračenja stanovništva zbog godišnjeg ispuštanja radionuklida u okoliš.
(3) Tablični prikaz iz stavka 2. točke 5. ovoga članka mora sadržavati datum uzimanja uzoraka i datum mjerenja, geografske koordinate lokacija na kojima su uzeti uzorci te ostale podatke koji omogućuju interpretaciju rezultata; izmjerne vrijednosti moraju biti preračunate na prosjek vremenskog razdoblja uzimanja uzoraka i na godišnji prosjek s navedenim mjernim jedinicama i procjenom cjelokupne pogreške rezultata.
(4) Rezultati spektrometrijskih ispitivanja moraju sadržavati koncentracije aktivnosti Programom praćenja stanja okoliša objekta utvrđenih radionuklida.
(5) Godišnje izvješće iz stavka 1. ovoga članka mora biti u pisanom i elektronskom obliku. Format elektronskih zapisa određuje Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost.
(6) Korisnici objekta koji su obvezni osigurati provođenje praćenja stanja okoliša objekta obvezni su rezultate iz stavka 1. ovoga članka učiniti dostupnim javnosti.
(7) Korisnici objekta koji su obvezni osigurati provođenje praćenja stanja okoliša objekta obvezni su rezultate iz stavka 1. ovoga članka čuvati najmanje 10 godina.

Izvanredno izvješćivanje o praćenju stanja okoliša objekta

Članak 29.
(1) Ovlašten stručni tehnički servis iz članka 27. ovoga Pravilnika neodgodivo izvješćuje uz obrazloženje u pisanom obliku inspektore za radiološku i nuklearnu sigurnost Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost ako za vrijeme izvođenja redovnog praćenje stanja okoliša objekta u dva uzastopna mjerenja ustanovi da izmjerene aktivnosti za pojedini radionuklid prelaze dvostruke vrijednosti godišnjeg prosjeka proteklih godina, odnosno da brzina ambijentalnog doznog ekvivalenta prelazi 300 nSv/h.
(2) Korisnik objekta koji je obvezan osigurati provođenje praćenja stanja okoliša objekta, ako raspolaže informacijom o povećanom ispuštanju radionuklida u okoliš mora o tome neodgodivo izvjestiti inspektore za radiološku i nuklearnu sigurnost Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost.

Neovisno praćenju stanja okoliša objekta

Članak 30.
(1) Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost može zatražiti ispitivanje vrste i aktivnosti radionuklida te mjerenje ambijentalnog doznog ekvivalenta u okolišu objekta od drugih ovlaštenih stručnih tehničkih servisa koji ne provode praćenje stanja okoliša tog objekta.
(2) Troškove ispitivanja iz stavka 1. ovoga članka snosi Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost ako rezultati ispitivanja iz stavka 1. ovoga članka pokazuju vrijednosti iste ili manje od rezultata dobivenih praćenjem stanja okoliša objekta, a ako su veće, troškove snosi korisnik objekta koji je obvezan osigurati provođenje praćenja stanja okoliša objekta.

PRAĆENJA STANJA RADIOAKTIVNOSTI U OKOLIŠU U SLUČAJU IZVANREDNOG DOGAĐAJA

Praćenja stanja radioaktivnosti u okolišu u slučaju izvanrednog događaja

Članak 31.
U slučaju izvanrednog događaja, mjesta i učestalost uzimanja uzoraka i mjerenja određuje Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost.

AKTIVNOSTI PRI KOJIMA MOŽE DOĆI DO POVEĆANJA OZRAČENJA RADNIKA I STANOVNIKA OD PRIRODNIH IZVORA IONIZIRAJUĆEG ZRAČENJA

Praćenje izloženosti prirodnim izvorima zračenja na radnim mjestima u područjima s povišenom prirodnom radioaktivnosti

Članak 32.
(1) Pravna ili fizička osoba, tijelo državne uprave i drugo državno tijelo ili tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave koje obavlja djelatnost na mjestima iz točke A Priloga 3. koji je sastavni dio ovoga Pravilnika, obvezan je jednom u 5 godina osigurati provedbu procjene godišnjeg ozračenja radnika koji rade na tim mjestima.
(2) Procjenu ozračenja radnika iz stavka 1. ovoga članka provode ovlašteni stručni tehnički servisi koji imaju ovlaštenje Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost za ispitivanje i praćenje vrste i aktivnosti radioaktivnih tvari u zraku, tlu, moru, rijekama, jezerima, podzemnim vodama, oborinama, vodi za piće, hrani i predmetima opće uporabe i/ili ispitivanje koncentracije radona i radonovih potomaka u zraku.
(3) Ukoliko se utvrdi da radnici iz stavka 1. ovoga članka u godini dana mogu primiti efektivnu dozu veću od 1 mSv, a manju od 6 mSv, poslodavac iz stavka 1. ovoga članka mora informirati te radnike o mogućim rizicima, omogućiti im uvid u podatke o provedenoj procjeni iz stavka 1. ovoga članka, čuvati te podatke najmanje 10 godina i poduzeti mjere kojima će se ozračenje radnika smanjiti na toliko nisku razinu koliko je razumno moguće postići uvažavajući tehničke, gospodarske i socijalne čimbenike.
(4) Ukoliko se procijeni da radnici iz stavka 1. ovoga članka mogu primiti efektivnu dozu veću od 6 mSv u godini dana, poslodavac iz stavka 1. ovoga članka mora poduzeti mjere kojima će se ozračenje radnika smanjiti na toliko nisku razinu koliko je razumno moguće postići uvažavajući tehničke, gospodarske i socijalne čimbenike.
(5) Ukoliko mjerama iz stavka 4. ovoga članka nije moguće ozračenje radnika iz stavka 1. ovoga članka smanjiti ispod 6 mSv u godini dana, ti se radnici smatraju izloženim radnicima.
(6) Poslodavac iz stavka 1. ovoga članka o procjeni ozračenja radnika iz stavka 1. ovoga članka te o planiranim ili poduzetim mjerama zaštite mora u pisanom obliku izvijestiti Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost unutar mjesec dana od provedene procjene iz stavka 1. ovoga članka.

Industrijski sektori koji koriste ili u kojima nastaju rezidui

Članak 33.
(1) Pravna ili fizička osoba, tijelo državne uprave i drugo državno tijelo ili tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave iz industrijskih sektora navedenih u točki B Priloga 3. koji je sastavni dio ovoga Pravilnika (dalje u tekstu: korisnik industrijskog postrojenja) mora osigurati provedbu:
1. procjene ozračenja radnika,
2. procjene ozračenja referentne skupine stanovništva uzimajući u obzir vrstu radonuklida, puteve i način širenja radionuklida u okolišu te demografske, meteorološke, geološke, hidrološke i ekološke značajke okoliša.
(2) Procjenu ozračenja radnika i referentne skupine stanovništva iz stavka 1. ovoga članka provode ovlašteni stručni tehnički servisi koji imaju ovlaštenje Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost za ispitivanje i praćenja vrste i aktivnosti radioaktivnih tvari u zraku, tlu, moru, rijekama, jezerima, podzemnim vodama, oborinama, vodi za piće, hrani i predmetima opće uporabe.
(3) Korisnik industrijskog postrojenja obvezan je Državnom zavodu za radiološku i nuklearnu sigurnost u roku od tri mjeseca nakon provedene procjene iz stavka 1. ovoga članka dostaviti izvješće u pisanom obliku koje sadrži:
1. Naziv i adresu korisnika industrijskog postrojenja,
2. Vrstu industrijskog sektora prema točki B Priloga 3. koji je sastavni dio ovoga Pravilnika,
3. Vrstu i godišnje količine materijala koji se koristi ili nastaje u industrijskom sektoru, a zbog kojih može doći dopovećanja ozračenja radnika,
4. Popis, naziv i opis radnih mjesta i poslova za koje postoji vjerojatnost da efektivna i ekvivalentna doza radnika bude veća od granica propisanih za pojedinog stanovnika,
5. Način na koji je provedena procjena ozračenja radnika iz točke 4. ovoga stavka,
6. Procjenu ozračenja radnika iz točke 4. ovoga stavka (efektivna i ekvivalentna doza) izdanu od strane ovlaštenog stručnog tehničkog servisa
7. Opis poduzetih i/ili planiranih mjera zaštite od ionizirajućeg zračenja za radnika iz točke 4. ovoga stavka,
8. Popis vrste i godišnjih količina rezidua te procjenu količine rezidua koji će nastati u sljedećih 5 godina,
9. Plan zbrinjavanja, korištenja ili recikliranja rezidua iz točke 8. ovoga stavka,
10. Procjenu ozračenja referentne skupine stanovništva iz stavka 1. točke 2. ovoga članka izdanu od strane ovlaštenog stručnog tehničkog servisa,
11. Poduzete i/ili planirane mjere zaštite stanovništva.

Mjere zaštite radnika iz industrijskih sektora

Članak 34.
(1) Procjenu ozračenja radnika iz članka 33. stavka 1. točke 1. ovoga Pravilnika mora se provesti svakih 5 godina, odnosno odmah u slučaju promjene uvjeta rada u odnosu na uvjete pod kojima je procijenjeno ozračenje radnika iz članka 33. stavka 1. ovoga Pravilnika.
(2) Ukoliko se procjenom ozračenja radnika utvrdi da radnici iz članka 33. stavka 1. točke 1. u godini dana mogu primiti efektivnu dozu veću od 1 mSv, a manju od 6 mSv, korisnik industrijskog postrojenja iz članka 33. stavka 1. ovoga Pravilnika mora informirati te radnike o mogućim rizicima izlaganja ionizirajućem zračenju, omogućiti im uvid u procjenu iz članka 33. stavka 1. ovoga Pravilnika, čuvati te procjene najmanje 10 godina i poduzeti mjere kojima će se ozračenje radnika smanjiti na toliko nisku razinu koliko je razumno moguće postići uvažavajući tehničke, gospodarske i socijalne čimbenike.
(3) Ukoliko se procijeni da radnici iz članka 33. stavka 1. ovoga Pravilnika mogu u godini dana primiti efektivnu dozu veću od 6 mSv u godini dana, korisnik industrijskog postrojenja iz članka 33. stavka 1. ovoga Pravilnika obvezan je poduzeti mjere kojima će se ozračenje radnika smanjiti na toliko nisku razinu koliko je razumno moguće postići uvažavajući tehničke, gospodarske i socijalne čimbenike.
(4) Ukoliko mjerama iz stavka 3. ovoga članka nije moguće ozračenje radnika iz članka 33. stavka 1. ovoga Pravilnika smanjiti ispod 6 mSv u godini dana, ti se radnici smatraju izloženim radnicima.

Mjere zaštite stanovništva zbog industrijskih sektora

Članak 35.
(1) Procjenu ozračenja referentne skupine stanovništva iz članka 33. stavka 1. točke 2. ovoga Pravilnika mora se provoditi svakih 5 godina, odnosno odmah u slučaju promjene uvjeta rada koji bi mogli rezultirati promjenom ozračenja referentne skupine stanovništva.
(2) Ukoliko se procjenom ozračenja iz članka 33. stavka 1. točke 2. ovoga Pravilnika utvrdi da je ili da će efektivna doza pojedinca iz referentne skupine stanovništva biti veće od 0.3 mSv u godini dana, korisnik industrijskog postrojenja obvezan je obustaviti rad i poduzeti mjere kojima će se osigurati da efektivna doza za pojedinca iz referentne skupine stanovništva bude manja od 0.3 mSv u godini dana.

Skladištenje rezidua

Članak 36.
(1) Korisnik industrijskog postrojenja nastale rezidue smije do njihovog odlaganja, korištenja ili recikliranja skladištiti do najduže 12 mjeseci pod sljedećim uvjetima:
1. efektivna doza radnika koji nije izloženi radnik i referentne skupine stanovništva ne smije biti veća od 0,3 mSv u godini dana,
2. moraju biti poduzete mjere za sprečavanje krađe rezidua te im se mora ograničiti pristup,
3. poduzete mjere osiguravaju da se rezidui ne šire u okoliš.
(2) Korisnik industrijskog postrojenja ne smije započeti skladištiti rezidue prije nego što Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost za to izda odobrenje.
(3) Zahtjev za davanje odobrenja iz stavka 2. ovoga članka podnosi se Državnom zavodu za radiološku i nuklearnu sigurnost u pisanom obliku i prilažu mu se sljedeći dokumenti:
1. izvod iz registra trgovačkog suda ili pisani izvod drugog odgovarajućeg registra kojim se dokazuje pravni status podnositelja zahtjeva,
2. izvješće iz članka 33. stavka 3. ovoga Pravilnika koje nije starije od 3 mjeseca,
3. dokaz o uplati propisnih pristojbi.
(4) Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost u postupku davanja odobrenja iz stavka 2. ovoga članka može zatražiti izmjenu i dopunu dokumenata iz stavka 3. ovoga članka, kao i dostavu drugih relevantnih dokumenata.
(5) Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost može uskratiti davanje odobrenja iz stavka 2. ovoga članka ako ocijeni da aktivnošću za koju se traži odobrenje i predviđenim mjerama zaštite neće biti ostvarena načela zaštite od ionizirajućeg začenja u smislu odredbi članka 21., članka 22. i članka 23. Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti.
(6) Odobrenje iz stavka 2. ovoga članka daje se, odnosno uskraćuje rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba, već se protiv toga rješenja može pokrenuti upravni spor.

Uklanjanje rezidua s mjesta nastanka

Članak 37.
(1) Pravna ili fizička osoba, tijelo državne uprave i drugo državno tijelo ili tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ne smije započeti s uklanjanjem rezidua s mjesta nastanka prije nego što Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost za to izda odobrenje.
(2) Zahtjev za davanje odobrenja iz stavka 1. ovoga članka podnosi se Državnom zavodu za radiološku i nuklearnu sigurnost u pisanom obliku i prilažu mu se sljedeći dokumenti:
1. izvod iz registra trgovačkog suda ili pisani izvod drugog odgovarajućeg registra kojim se dokazuje pravni status podnositelja zahtjeva,
2. opis vrste, količine i specifične aktivnosti rezidua koji se namjeravaju ukloniti,
3. opis načina uklanjanja,
4. izvješće iz članka 33. stavka 3.ovoga Pravilnika
5. opis mjera zaštite radnika i stanovnika od ionizirajućeg zračenja tijekom uklanjanja ostataka,
6. opis mjera zaštite okoliša tijekom uklanjanja ostataka,
7. naziv ovlaštenog stručnog tehničkog servisa koji će tijekom uklanjanja rezidua provoditi ispitivanje radnog okoliša,
8. dokaz o uplati propisnih pristojbi.
(3) Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost u postupku davanja odobrenja iz stavka 1. ovoga članka može zatražiti izmjenu i dopunu dokumenata iz stavka 2. ovoga članka, kao i dostavu drugih relevantnih dokumenata.
(4) Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost može uskratiti davanje odobrenja iz stavka 1. ovoga članka ako ocijeni da aktivnošću za koju se traži odobrenje i predviđenim mjerama zaštite neće biti ostvarena načela zaštite od ionizirajućeg začenja u smislu odredbi članka 21., članka 22. i članka 23. Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti.
(5) Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka daje se, odnosno uskraćuje rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba, već se protiv toga rješenja može pokrenuti upravni spor.

Postupanje s reziduima nastalim u industrijskim sektorima

Članak 38.
(1) Namjerno razrjeđivanje ili miješanje rezidua nastalih u aktivnostima iz točke B Priloga 3. koji je sastavni dio ovoga Pravilnika kako bi se ispunio kriterij za otpuštanje iz nadzora, nije dozvoljeno.
(2) Pravna ili fizička osoba, tijelo državne uprave i drugo državno tijelo ili tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, ne smije započeti obavljati miješanje rezidua s ostalim materijalima kako bi se koristili ili reciklirali prije nego što Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost za to izda odobrenje.
(3) Zahtjev za davanje odobrenja iz stavka 2. ovoga članka podnosi se Državnom zavodu za radiološku i nuklearnu sigurnost u pisanom obliku i prilažu mu se sljedeći dokumenti:
1. izvod iz registra trgovačkog suda ili pisani izvod drugog odgovarajućeg registra kojim se dokazuje pravni status podnositelja zahtjeva,
2. popis vrste, količine, koncentracije aktivnosti radionuklida koje rezidui sadrže te omjere u kojima će se rezidui miješati s drugim materijalima,
3. u slučaju proizvodnje građevnih materijala, mišljenje izdano od ovlaštenog stručnog tehničkog servisa da će koncentracije aktivnosti u izlaznom proizvodu zadovoljavati odredbe iz članka 42. ovoga Pravilnika,
4. dokaz o uplati propisnih pristojbi.
(4) Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost u postupku davanja odobrenja iz stavka 2. ovoga članka može zatražiti izmjenu i dopunu dokumenata iz stavka 3. ovoga članka, kao i dostavu drugih relevantnih dokumenata.
(5) Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost može uskratiti davanje odobrenja iz stavka 2.ovoga članka ako ocijeni da aktivnošću za koju se traži odobrenje i predviđenim mjerama zaštite neće biti ostvarena načela zaštite od ionizirajućeg začenja u smislu odredbi članka 21., članka 22. i članka 23. Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti.
(6) Odobrenje iz stavka 2. ovoga članka daje se, odnosno uskraćuje rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba, već se protiv toga rješenja može pokrenuti upravni spor.

Izvješćivanje za otpuštanje rezidua iz nadzora

Članak 39.
(1) Ukoliko su zadovoljeni uvjeti propisani za otpuštanje rezidua iz nadzora, korisnik industrijskog postrojenja smije rezidue otpustiti iz nadzora.
(2) Po otpuštanju rezidua iz nadzora iz stavka 1. ovoga članka korisnik industrijskog postrojenja obvezan je u pisanom obliku izvijestiti Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost.

Odlaganje rezidua

Članak 40.
Rezidui se odlažu u skladu s posebnim propisom.

Praćenje izloženosti ionizirajućem zračenju članova posade zrakoplova

Članak 41.
(1) Operator zrakoplova sa sjedištem u Republici Hrvatskoj (nadalje operator) obvezan je osigurati procjenu godišnje efektivne doze članova posada zrakoplova koji lete na visini većoj od 8 km.
(2) Procjenu iz stavka 1. ovoga članka provode ovlašteni stručni tehnički servisi iz članka 32. stavka 2. mjerenjem ili međunarodno priznatim metodama.
(3) Ukoliko dozu za članove posade nije moguće smanjiti ispod 6 mSv u godini dana, članovi posade zrakoplova smatraju se izloženim radnicima.
(4) Procjenu iz stavka 1. ovoga članka mora se ponoviti ukoliko se promijene uvjeti koji bi mogli utjecati na ozračenje članova posade.
(5) Operator iz stavka 1. ovoga članka obvezan je unutar mjesec dana od provedene procjene iz stavka 1. ovoga članka Državnom zavodu za radiološku i nuklearnu sigurnost dostaviti izvješće koje sadrži:
1. Podatke o operatoru (registrirano ime, adresu i telefonski broj),
2. Podatke o osobi za kontakt (ime i prezime, telefonski broj i e-mail),
3. Naziv ovlaštenog stručnog servisa koji je proveo procjenu iz stavka 1. ovoga članka,
4. Opis načina na koji je provedena procjena iz stavka 1. ovoga članka,
5. Podatke o članovima posade koji primaju efektivnu dozu veću od 1 mSv u godini dana (ime i prezime, godinu rođenja, OIB, spol, vrstu zaposlenja – letačka/kabinska posada),
6. Podatke o efektivnoj dozi za svakog pojedinog člana posade iz točke 5. ovoga stavka.

Građevni proizvodi

Članak 42.
Koncentracije aktivnosti pojedinih radionuklida u građevnim proizvodima ne smije biti veća od:
– 3×102 Bqkg-1 za 226Ra,
– 2×102 Bqkg-1 za 232Th i
– 3×103 Bqkg-1 za 40K,
uz uvjet da vrijedi:
CRa/300 + CTh/200 + CK/3000 ≤ 1
gdje su:
CRa – koncentracija 226Ra u Bqkg-1,
CTh – koncentracija 232Th u Bqkg-1,
CK – koncentracija 40K u Bqkg-1.

FINANCIRANJE

Članak 43.
(1) Sredstva za provedbu praćenja stanja okoliša iz članka 20. ovoga Pravilnika, osigurava Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost iz državnog proračuna.
(2) Prethodno utvrđivanje stanja okoliša objekta, praćenje stanja okoliša objekta i završno utvrđivanje stanja okoliša objekta financira vlasnik ili korisnik objekta.
(3) Sredstva za provođenje ispitivanja vezanih uz aktivnosti pri kojima može doći do povećanja ozračenja radnika i stanovnika od prirodnih izvora ionizirajućeg zračenja osigurava pravna ili fizička osoba, tijelo državne uprave i drugo državno tijelo ili tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave iz članka 32. stavka 1. ovoga Pravilnika, korisnik industrijskog postrojenja, odnosno operator zrakoplova.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 44.
Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilniku o uvjetima, načinu, mjestima te rokovima sustavnog ispitivanja i praćenja vrste i aktivnosti radionuklida u zraku, tlu, moru, rijekama, jezerima, podzemnim vodama, krutim i tekućim oborinama, vodi za piće, hrani i predmetima opće uporabe te stambenim i radnim prostorijama (»Narodne novine« br. 60/2008).

Članak 45.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

PRILOG 1

PRAĆENJE STANJA OKOLIŠA OBJEKTA

Opseg, učestalost i trajanje praćenja stanja okoliša objekta mora biti u skladu s očekivanim/procijenjenim utjecajem objekta na okoliš i referentnu skupinu stanovništva za vrijeme redovnog rada, kao i u slučaju izvanrednog događaja uzimajući u obzir vrstu radionuklida, puteve i način širenja radionuklida u okolišu, demografske, meteorološke, geološke, hidrološke i ekološke značajke okoliša.

A) SADRŽAJ PROGRAMA PRAĆENJA STANJA OKOLIŠA OBJEKTA
Program praćenja stanja okoliša objekta mora sadržavati:
1. popis vrste i količina radionuklida koji će se ispuštati u okoliš,
2. naziv i oznaku mjesta na kojima se uzimaju uzorci ili provode mjerenja – tablični prikaz i prikaz na geografskoj karti,
3. učestalost uzimanja uzoraka i mjerenja – tablični prikaz,
4. metode uzimanja, obrade i mjerenja uzoraka – tablični prikaz,
5. mjerne veličine i njihove mjerne jedinice,
6. značajke okoliša i prijenosne puteve do čovjeka,
7. popis ostalih podataka koji su potrebni za interpretaciju rezultata,
8. naziv/opis modela korištenog za procjenu ozračenja referentne skupine stanovništva.
9. modeli koji će se koristiti moraju biti stručno-znanstveno utemeljeni modeli koji su prihvaćeni u općoj metodologiji procjene utjecaja radionuklida na stanovništvo i okoliš, odnosno koji su kombinacija tih modela.
10. period revidiranja programa.

B) OSNOVNE SMJERNICE ZA PROVEDBU PRAĆENJA STANJA OKOLIŠA OBJEKTA
1. Nadziranje ispuštanja radionuklida u okoliš objekta
Ispuštanje radionuklida u okoliš se nadzire:
– neprekidnim mjerenjem radionuklida na mjestu ispusta;
– kontinuiranim uzorkovanjem i laboratorijskim mjerenjem svih značajnih radionuklida ispuštenih u okoliš;
– povremenim uzorkovanjem i laboratorijskim mjerenjem svih značajnih radionuklida ispuštenih u okoliš.
Izbor načina uzorkovanja i mjerenja (nadziranja) ovisi o karakteristikama i količinama radionuklida koje se ispuštaju u okoliš.
2. Mjerenje koncentracije aktivnosti radionuklida u sastavnicama okoliša
(1) Izbor pojedinih radionuklida koji se prate specifičnim mjerenjima mora biti u skladu s očekivanim ili utvrđenim podacima o ispuštanjima. Ako se neki od tih radionuklida podudaraju sa radionuklidima koji su prisutni u okolišu iz drugih izvora, potrebno je razlučiti doprinos od svakog pojedinog izvora.
(2) Uzimanje uzoraka i mjerenja koncentracije aktivnosti radionuklida u okolišu provode se na mjestima gdje se koncentracija aktivnosti najprije može utvrditi, te na mjestima na kojima se očekuje najveći utjecaj (npr. nizvodno od mjesta ispusta za ispuste u površinske vode; u smjeru vjetra za ispuštanje u atmosferu).
(3) Broj mjesta i učestalost uzimanja uzoraka, odnosno mjerenja ovisi o značajkama lokacije objekta, gustoći naseljenosti i stupnju ugroženosti.
(4) Učestalost uzimanja uzoraka, odnosno mjerenja kod kontinuiranog uzimanja uzoraka mora biti prilagođeno vremenu poluraspada radionuklida, vremenu potrebnom za prijenos radionuklida prijenosnim putem do čovjeka i trajanju ispuštanja radionuklida.
(5) Mjerenja i uzimanje uzoraka provodi se uvijek na istom mjestu.
(6) Od dobivenih vrijednosti treba odbiti pozadinsko zračenje na lokaciji mjerenja.
(7) Uzorci za procjenu godišnjeg unošenja radionuklida u organizam pripadnika referentne skupine stanovništva uzima se što bliže kraju hranidbenog lanca, tj. uzorak mora biti po mogućnosti namirnica ili dio namirnice koji se konzumira. Namirnice moraju biti tipične za područje na kojem se nalazi objekt, odnosno da se na tom području proizvode. Kod izbora namirnica biljnog porijekla prednost moraju imati namirnice od kojih se upotrebljavaju listovi velike površine i koje duže sazrijevaju. Tijekom nadzora treba birati uvijek iste namirnice kako bi se moglo uspoređivati rezultate ispitivanja tijekom niza godina. Tlo se nadzire na mjestima gdje se očekuje najveći utjecaj zbog ispuštanja radionuklida i nagomilavanja dugoživućih radionuklida.
(8) Prijenosni putevi se utvrđuju na temelju radioloških, fizikalnih i kemijskih svojstava ispuštenih radionuklida, načina širenja radionuklida u okolišu uključujući meteorološke, hidrološke i ostale parametre koji mogu imati utjecaj na širenje radionuklida u okolišu kao i različite puteve prijenosa putem hranidbenog lanca.
(9) Procjena utjecaja na referentnu skupinu stanovništva provodi se uzimajući u obzir vanjsko ozračenje te unutarnje ozračenje zbog udisanja i gutanja radionuklida vodeći računa o putevima prijenosa putem hranidbenog lanca.
(10) Pripadnici referentne skupine stanovništva moraju imati zajedničke životne navike.
(11) Procjena ozračenja referentne skupine stanovništva treba biti što realističnija, a ukoliko nisu poznati realni podaci za procjenu ozračenja referentne skupine stanovništva, koriste se podaci tablice u Prilogu 2. koji je sastavni dio ovoga Pravilnika.

C) SMJERNICE ZA PRAĆENJE STANJA OKOLIŠA OBJEKTA U KOJEM SE PROIZVODE ILI SE KORISTE OTVORENI RADIOAKTIVNI IZVORI
Ovisno o vrsti radionuklida (otvorenih radioaktivnih izvora) koji se proizvode ili se koriste u objektu, njihovom životnom vijeku, životnom vijeku njihovih potomaka te njihovom ponašanju u okolišu, provodi se mjerenje koncentracija aktivnosti u zraku ventilacijskog sustava (u ventilacijskom sustavu) objekta, te na mjestu ispuštanja u sustav javne odvodnje (kanalizaciji) i / ili uređaja za obradu otpadne vode; tekućicama ili morskoj vodi te sedimentu ukoliko se radionuklidi ispuštaju direktno u tekućice ili more.
Ukoliko se mulj iz taložnica uređaja za obradu otpadne vode koristi kao gnojivo, potrebno je povremeno provjeriti mulj i tlo na koje se mulj odlaže.

PRILOG 2.

ŽIVOTNE NAVIKE PRIPADNIKA REFERENTNE SKUPINE STANOVNIŠTVA

Prehrambene navike referentne osobe

1
2
3
4
5
6
7
8
Jedinica

Godišnji unos namirnica referentne osobe

Starosna dob
<= 1 g
1-2 g
2-7 g
7-12 g
12-17 g
> 17 g
Radnik
Namirnice i brzina disanja
Voda za piće
L/g
55
100
100
150
200
350
Dječja hrana – dojenje/mlijeko u prahu
L/god
145/200*
0
0
0
0
0
Mlijeko i mliječni proizvodi
L/god
45
160
160
170
170
130
Meso, mesne prerađevine, jaja
kg/god
5
13
50
65
80
90
Riba **
kg/god
0,5
3
3
4,5
5
7,5
Povrće:
– zrnato i proizvodi
kg/god
12
30
80
95
110
110
– svježe voće i voćni proizvodi, sokovi
kg/god
25
45
65
65
60
35
– krumpir, korjenasto povrće
kg/god
30
40
45
55
55
55
– lisnato povrće
kg/god
3
6
7
9
11
13
– ostalo povrće
kg/god
5
17
30
35
35
40
brzina disanja
m3/sat
0,12
0,22
0,36
0,64
0,84
0,93
1,2
Zadržavanje
– u zatvorenom prostoru (maksimum)
sati/god
7.000
7.000
7.000
7.000
7.000
7.000
2.000
– na otvorenom (maksimum)
sati/god
2.000
2.000
2.000
2.000
2.000
2.000
2.000
Zadržavanje – lokalni uvjeti
– na neuređenom smetlištu
sati/god
0
0
250
250
250
100
0
– u vrtu
sati/god
1000
1000
1000
1000
1000
1000
0
– na ulici
sati/god
1000
1000
1000
1000
1000
1000
0
– na igralištu
sati/god
1000
1000
1000
1000
1000
1000
0
Profesionalna izloženost (maksimum)
sati/god
2000
2000

*Ukoliko se dijete hrani isključivo mlijekom napravljenim iz mlijeka u prahu proizvedenog izvan države/regije koje se smatra nekontaminiranim. Pretpostavka je da je 0.2 kg koncentrata otopljeno u 0.8l vode.

PRILOG 3.

POPIS AKTIVNOSTI PRI KOJIMA MOŽE DOĆI DO POVEĆANJA OZRAČENJA RADNIKA I STANOVNIKA OD PRIRODNIH IZVORA IONIZIRAJUĆEG ZRAČENJA

Mjesta na kojima može doći do povećanja ozračenja radnika od prirodnih izvora zračenja su: spilje, toplice/lječilišta, rudnici te radna mjesta pod zemljom ili iznad zemlje na području na kojima se očekuje povećano zračenje od prirodnih radionuklida.
Industrijski sektori u kojima se koriste materijali koji sadrže prirodne radionuklide, odnosno tijekom čijeg rada mogu nastati rezidui koji mogu dovesti do povećanog ozračenja radnika i pripadnika stanovništva:
1. ekstrakcija dragog kamenja iz monazita
2. prerada rude niobija i tantala
3. proizvodnja torijevih spojeva, proizvoda koji sadrže torij te industrije koje koriste torij
4. proizvodnja nafte i plina
5. proizvodnja energije iz geotermalnih izvora /proizvodnja geotermalne energije
6. proizvodnja TiO2 (titanij dioksid) pigmenata
7. proizvodnja termalnog fosfora
8. proizvodnja cirkona i industrija cirkona
9. proizvodnja fosfatnog gnojiva
10. proizvodnja cementa, održavanje klinker peći
11. termoelektrane na ugljen
12. proizvodnja fosforne kiseline
13. primarna proizvodnja željeza
14. ljevaonice/topinice kositra/olova/ bakra
15. postrojenja za filtraciju podzemnih voda
16. vađenje ruda(če) koja nije uran

PRILOG 4.

MINIMALNI TEHNIČKI ZAHTJEVI ZA MJERNU OPREMU ZA ISPITIVANJE UZORAKA

(1) Mjerenje ambijentalnog doznog ekvivalenta gama zračenja provodi se:
a) umjerenim uređajem koji kontinuirano prati promjene brzine ambijentalnog doznog ekvivalenta (od 10 nSv/h do 10 mSv/h), a čija je mjerna nesigurnost manja od 20% (uz rezoluciju 10 nSv/h).
b) termoluminescentnim dozimetrima u energijskom rasponu 30 keV do 3 MeV čija nesigurnost ne prelazi raspon od – 20% do + 50% prave vrijednosti granične doze u uvjetima vanjskog okoliša.
(2) Određivanje radionuklida koji emitiraju gama zračenje određuje se visokorezolucijskom gama spektrometrijom u energijskom rasponu 40 keV – 2MeV; rezolucije < 2,2 keV na 1,33MeV 60Co; relativne efikasnosti > 10% 60Co; granica detekcije za 137Cs je 0,05 Bq/L (za vodu) i 0,6 Bq/kg (za sediment, hranu, tlo, biotu).
(3) Određivanje 90Sr u tlu, hrani, vodama (prirodnim, pitkim i otpadnim), bioti i sedimentu provodi se mjerenjem aktivnosti beta zračenja na beta brojaču. Granica detekcije za 90Sr mora biti 0,003 Bq/L i/ili 2 Bq/kg.
(4) Određivanje tricija u prirodnim i otpadnim vodama provodi se mjerenjem na tekućem scintilacijskom brojaču nakon pripreme uzorka primjerenom analitičkom procedurom. Donja granica detekcije mora biti 6 Bq/L za direktno određivanje i 0.6 Bq/L za elektrolitsko obogaćivanje.
(5) Određivanje ukupne alfa i ukupne beta aktivnosi određuje se na alfa/beta brojaču. Granica detekcije ukupnog alfa zračenja u vodama (osim morske vode) i vodenih otopina mora biti 0,1 Bq/L, a granica detekcije ukupne beta aktivnosti mora biti 0,02 Bq/L.
(6) Određivanje alfa emitera u vodama provodi se alfaspektrometrijom u energetskom rasponu od 3 do 8 MeV, na spektrometru s najmanje 1024 kanala i rezolucijom ispod 40 keV na 5.486 keV za standard 241-Am. Granica detekcije za 226-Ra mora biti 0,003 Bq/L.